Povodom 13. jula, Dana državnosti Crne Gore,predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević zajedno sa predsjednikom Udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bara Đurom Markovićem I generalom Špirom Nikovićem je položio cvijeće na spomen-obilježje u Domu revolucije i na spomen obilježje u Mišićima i Virpazaru, na spomenik prvom poginulom partizanu Đorđiju Lekoviću kao i na spomenik palim borcima u NOR-u i revoluciji.Predsjednik Opštine Dušan Raičević istakao je važnost današnjeg praznika.“Slavimo danas 13. jul, dan za pamćenje i ponos, simbol crnogorske postojanosti koja nas obavezuje da se sa posebnim pijetetom prisjetimo svih onih koji su ujedinjenim snagama i uz herojski napor ustali protiv fašizma i svoje živote ugradili u slobodu naše države. Uvijek se iznova moramo prisjećati ovog datuma, da bi obilježili priznanje crnogorske nezavisnosti na Berlinskom kongresu, ali i da ne zaboravimo zlo vrijeme oličeno u tada moćnoj fašističkoj ideologiji i naš 13. jul – ustanak protiv moćnijeg neprijatelja, šaljući jasnu poruku da je crnogorski slobodarski duh jači od bilo koje ideologije”, istakao je Raičević u Domu revolucije.Đuro Marković je, čestitajući Dan državnosti i Dan ustanka, ukazao da je “13. jul duboko urezan u biološku matricu crnogorskog naroda svih vjera i nacija”. On je podsjetio da su na referendumu 21. maja 2006. građani Crne Gore “sebe darivali državom, slobodom, nezavisnošću, suverenitetom i međunarodnim ugledom”.Obracajuci se prisutnima u Virpazaru predsjednik Raičević je istakao da nema uzvišenije obaveze od one, koja mu je danas pripala, da se sa ovog mjesta, sa posebnim pijetetom pokloni sjenama naših predaka koji su svoje živote dali za slobodu i dostojanstvo.”Svi moramo biti svjesni važnosti datuma koji obilježavamo i mjesta na kojem se danas nalazimo. Zahvaljujući hrabrosti i prkosu neprijatelju, sa ponosom danas možemo reći da je Virpazar mjesto na kojem je zasijala iskra slobode.
Virpazar, ali i Crmnica i Crmničani su ne samo te 1941. godine, nego i mnogo ranije, ali i kasnije, odgovorili svim iskušenjima koja su pokušavala zatirati državni i nacionalni crnogorski identitet i očuvali i dopinjeli borbi za slobodu i nezavisnost. Ovdje je vjekovima čuvana vizija slobodarske, nezavisne i evropske Crne Gore.
Nije slučajno ni to što se ovdje, u zoru 13. jula 1941. godine, u već tada zarobljenoj i pokorenoj Evropi od strane jednog od najvećih zla u ljudskoj istoriji, čuo glas nepristajanja na pokornost i potčinjenost. Prvi pucanj crmničkih bratstvenika i rođaka bio je poziv svima da se usprave pred neprijateljem, da ga ponosno gledaju u lice poručujući mu da će svojom žrtvom čuvati slobodu. Uradili su upravo onako kako su i poručili. Znali su već tada da njihova žrtva neće biti uzaludna, uprkos tome što je bila prva u čitavoj Evropi.
Nije se crmnička ustanička puška čula samo u Baru ili Crnoj Gori, nego i mnogo dalje, širom zarobljene Evrope, kojoj je vijest o malom, ali ponosnom ustaničkom narodu dala nadu da neprijatelj nije nepobjediv i da se za slobodu vrijedi boriti.
Talas slobode započet na ovom mjesta omogućio je ujedinjenje mnogim narodima i afirmaciju antifašističke ideje. Moramo biti svijesni žrtve koja je data za našu slobodu i vječno im na tome biti zahvalni”,zaključio je Raičević.Centralna proslava ove godine organizovana je u Danilovgradu.
