U Dvorcu kralja Nikole sinoć je promovisana monografija “Barski ljetopis – prvih 30 godina”, pripremljena u čast velikog jubileja obilježenog prošle godine – tri decenije od ustanovljenja tog festivala kao najznačajnije smotre kulture i umjetnosti u gradu pod Rumijom. Shodno formi takvih specijalizovanih izdanja, monografija adekvatno i sveobuhvatno prati ključne segmente života Ljetopisa: uvodni dio prati nastanak manifestacije, slijedetekstovi o književnom, pozorišnom, likovnom i muzičkom programu manifestacije, i posljednji dio u kome je obrađena fenomenologija unutar Ljetopisa.
Izdavač knjige, u ime Opštine Bar, je predsjednik Dušan Raičević, koji je izrazio veliko zadovoljstvo što “ima čast da govori na promociji kapitalnog djela” koje je, kako je podsjetio, “svjetlost dana trebalo da ugleda još prije deset godina, ali to iz objektivnih razloga nije bilo moguće”.
“Možda upravo i ta činjenica ovo djelo čini još značajnijim. Veliku zahvalnost dugujemo ljudima koji su dio sebe utkali u ovo djelo, a posebnu glavnoj urednici i selektorki likovnog programa, Anastaziji Miranović. Čitajući prve segmente monografije, zaključujem da je ono što je tada najavio moj kolega, tadašnji gradonačelnik Jusuf Kalamperović, u godinama kada je Bar bio mlad grad, nakon obnavljanja svih zdanja nakon katastrofalnog zemljotresa, mogao sam samo da zaključim da je u tom ludom vremenu i onom nakon toga, zaista bio veliki uspjeh održati i očuvati ono najznačajnije: kulturno- umjetnički festival u našem gradu”, kazao je Raičević, dodajući da ga čini posebno srećnim što u publici vidi i ljude koji su još 1988-me godine dio sebe utkali u festival koji živi i koji će sigurno živjeti još dugo“.
“Za razliku od mnogih drugih virtuelnih i potrošačkih festivala zametnutih po krajoliku crnogorske kulture, Barski ljetopis – festival srećno biranog značenja i imena tiho i nenametljivo na ćudljivom razboju društvenih promjena, pune tri decenije ‘tka zlatnu nit’ našeg identiteta i prepoznatljivog trajanja”, kazao je moderator večeri, urednik književnog segmenta monografije, mr Milun Lutovac.
Dugogodišnji direktor Kulturnog centra Bar Ćazim Nikezić je “stasavao uz Ljetopis”.
“U danima njegovog ustanovljenja bio sam predsjednik omladine Bara. Od nas se očekivalo da pružimo svu pomoć i ugradimo sebe u temelje modernog i urbanog grada. Tada su utemeljeni ‘Crvene košulje’, ‘Susreti pod Starom maslinom’, ‘Barski ljetopis’… Kada sam 2007. godine došao za direktora Kulturnog centra, Barski ljetopis je već imao svoju zrelu formu i važio za jedan od najboljih u regionu. Tokom decenije mog rada na toj poziciji, scenama Barskog ljetopisa prošla su mnoga imena iz svijeta kulture, iz zemlje, regiona, svijeta… Barska je publika mogla uživati u raskoši stvaralaštva poznatih slikara, književnika, muzičara, filmskih i pozorišnih stvaralaca. Bar je postavljen na kulturnu mapu svijeta. Uvjeren sam da će Barani dugo pamtiti i spektakularna otvaranja i zatvaranja festivala na scenama Kulturnog centra”, prisjetio se Nikezić, koji je istakao da je nakon tri decenije “festival, od kojeg možda postoje veći, ali topliji i edukativniji – svakako ne, dobio novi vjetar u leđa”.
Predsjednica Upravnog odbora Kulturnog centra, direktorica “Barskog ljetopisa”, članica užeg uredničkog tima Monografije Ksenija Popović je istakla da su zadaci prilikom stvaranja ovog djela podijeljeni pravim ljudima.
“Svi oni su uz festival sazrijevali, učestvovali u realizaciji, programima i bili njegovi hroničari. Vjerujem da smo dobili vrijedno izdanje kojim se može ponositi Opština Bar kao izdavač, Kulturni centar kao krovna institucija ‘Barskog ljetopisa’ i svi mi koji imamo privilegiju da budemo njegov dio u nekom trenutku njegovog postojanja. Posebnu zahvalnost dugujemo dr Anastaziji Miranović koja se iskreno borila da se sve ovo uopšte i desi, a zatim, osim što je bila glavna i odgovorna urednica i članica autorskog tima, učestvovala u lekturi, dizajnu, prelomu, štampi, pa čak i u organizaciji promocije”, istakla je Popović.
Ona je kazala da je “Barski ljetopis” svetkovina umjetnosti, koja je odoljela teškim društvenim i finansijskim vremenima.
“To je uspio zahvaljujući entuzijazmu onih koji su ga organizovali, na njemu nastupali i publici koja ga je vjerno pratila. Mi koji smo ga naslijedili, uz zadatak da ga povedemo u budućnost i usmjerimo ga savremenim tokovima, to činimo sa velikom odgovornošću prema svemu što je bilo juče, a o čemu svjedoči upravo ova knjiga i sa sviješću da festival koji kreiramo danas, treba da zajedno sa prethodnih 30 izdanja bude legat onima koji će ga naslijediti od nas. Oni će, kada budu gledali unazad, možda uočiti različite uređivačke politike i senzibilitete kroz istoriju festival, ali će, sigurna sam, takođe uočiti jednu konstantu- da je on od svog začeća do danas, iz godine u godinu stvaran sa ogromnom ljubavlju. Tu će ljubav i oni shvatiti kao svoju neupitnu dužnost”, kazala je Popović, izražavajući uvjerenje da je “upravo zbog toga ubijeđena da će neke buduće generacije okupljati redakciju za 50-ogodišnjicu, pa zatim i stogodišnjicu ‘Barskog ljetopisa’, da će ovaj festival nadživjeti i nas i generacije koje dolaze, jer on to zaslužuje, a i ovaj grad to zaslužuje”. Ona se sa sjetom prisjetila i preminule novinarke Radio Bara Nedeljke Cice Pavlović, koja je “pratila sve programe Ljetopisa, javno ga uvijek hvalila, a kada ostanemo nasamo davala dobre sugestije”.
Glavna i odgovorna urednica monografije i priređivač njenog likovnog segmenta dr Anastazija Miranović, istakla je da je “sublimirati među korice knjige trideset godina života jednog kulturno- umjetničkog festivala, svakako velik izazov, koji umnogome prevazilazi početni imperative”.
“Tri decenije ‘Barskog ljetopisa’ mnogo je više od pukog sabiranja sadržaja njegovih programa, njihove klasifikacije, stručne obrade… Bezmalo, to je trideset godina života grada pod Rumijom, prožeto društveno-političkom zbiljom i svim pratećim uzusima koji predstavljaju kulturni pejzaž jedne sredine. Barska fizička i ‘mentalna geografija’ koagul je najrazličitijih uticaja i prilika, koje su se upravo na ovom mjestu srele, prožele i zaživjele na osoben, jedinstven i neponovljiv način. Već u svom imenu ‘Barski ljetopis’ ima snažnu odrednicu koja ga prostorno i kulturološki pozicionira, no, nikako u isključivo i izolovano festivalsko ljetopisanje. Namjera nam je bila da kroz sagu o ‘Barskom ljetopisu’ ispričamo priču o gradu Baru, njegovim ljudima i zanimljivim događajima, na prijemčiv i neopterećujući način. Osim diferentnih gostujućih sadržaja, što je podrazumijevajuće za festivale ove profilacije, rukovodstvo i selektori ‘Barskog ljetopisa’ uvijek su težili promociji domicilnih kreativnih snaga. Tako je Festival bio dobra, startna platforma mladim barskim umjetnicima, koji su stasavali ili mu se, kao već afirmisani umjetnici, rado vraćali i participirali u njegovim ekspozicijama”, podsjetila je Miranović.
Ona je objasnila i da su poglavlja Monografije ujedno i višedecenijski, koncepcijski segmenti Festivala – pozorišni, likovni, muzički, književni, filmski, prateći programi, uz priču o nastanku i fenomenologiji manifestacije.
“Nerijetko, one male, naizgled nevažne stvari i događaji koji su pratili ‘velike’, glavne festivalske sadržaje, bili su uzbudljiviji i životniji od njih, produkujući poseban šarm i atmosferu, specifičan, barski, festivalski genius loci. Obilje odgovarajućih, probranih fotografija učiniće avanturu čitanja i ponovnog, memorijskog proživljavanja uzbudljivijom”, vjeruje selektorka publikacije.
Ljetopis, kako sam termin kazuje, tendira da ljetopiše i obujmi dvanaest mjeseci, godinu života, da zatvori krug. A to je, kako naglašava Miranović, bila namjera i “Barskog ljetopisa”.
“No, svi mi smo percipirali i/ili uglavnom vezivali Festival za ljetnje mjesece, kada je on bio najintenzivniji, kada su se dešavala njegova manje- više spektakularna otvaranja i zatvaranja. U svom trodecenijskom kontinuiranom trajanju kvalitativno-kvantitativne oscilacije bile su neminovnost. Oscilirala je i finansijska podrška, zavisno od prilika i okolnosti”, podsjetila je Miranović i istakla da su selektori programa, koji su dio Festivala, Kulturnog centra, produkovali i dalje stvaraju identitetsku profilaciju “Barskog ljetopisa”, kreiraju i određuju unutarnje kretnje, dinamiku, kvalitet programa.
“Većina njih i ispisuje stranice ovog monografskog izdanja, jer oni kao autori, akteri i sudionici, najbolje poznaju bilo Festivala, i najbolje prate njegove damare i otkucaje… Stoga su moj izbor bili upravo ljudi okupljeni večeras sa mnom za ovim stolom, članovi uredničkog tima/redakcije, autori tekstova Monografije – Dragiša Simović, Milan Vujović, Milun Lutovac, Željko Milović i Vladimir Domazetović, koji su svaki na svoj način bojili, ljetopisali Festival, dajući mu auru barskog i univerzalnog, posebnog i značenjski vrijednog festivala umjetnosti i kulture. Mi ćemo vas, nadam se, na uzbudljiv način provesti kroz sadržaje ove knjige i probuditi u vama želju da budete proaktivan učesnik nekog budućeg festivalskog sadržaja, ili njegov vjerni pratilac”, poručila je Miranović, izražavajući im zahvalnost na, kako je navela “profesionalnom i predanom radu i saradnji, kao i saradnicima – lektorki prof. Vesni Pavićević, novinarima Vjeri Knežević-Vučićević i Radomiru Rašu Petriću, Ivanki Leković, Foto studiju Petović, zaslužnom za monografsku foto priču, te Digital print centru iz Podgorice koji potpisuje dizajn i štampu Monografije”. Zahvalila se i bivšem predsjedniku Opštine Zoranu Srzentiću koji je pokrenuo, odnosno, obnovio priču o izdavanju Monografije “Barskog ljetopisa” i Organizacionom odboru koji ju je imenovao glavnom i odgovornom urednicom.
“Nadasve, zahvaljujem se Dušanu Raičeviću, predsjedniku Opštine Bar, koji je vjerovao u mene i moj tim, i dao svesrdnu, bezrezrvnu podršku da ova Monografija bude večeras pred vama. Ukoliko nakon čitanja zaintrigiramo i neke nove poklonike ‘Barskog ljetopisa’, naša misija je uspjela”, zaključila je Miranović.
Poglavlje o nastanku i prvoj godini festivala otvorio je novinar i publicista Željko Milović.
“Priča o monografiji opravdano počinje dijelom koji sam ja napisao, jer je trebalo objasniti kakve su bile društvene, ekonomske i kulturne prilike u Baru 1987. i 1988. godine. Imao sam i važan zadatak da ne zaboravim sve te divne ljude koji su prvi put stali iza ideje o ‘Barskom ljetopisu’, odnosno o ‘Barskom kulturnom ljetu’ kako se prvobitno zvao. Bila je to priča o gradu koji je ‘zatvarao škure’ u deset uveče, gradu u kojem je glavna zabava bio bioskop i koncerti ljeti. U suštini, bila je to priča o ‘buđenju’ jednog grada. Tek je bila izgrađena Robna kuća ‘Izbor’, marina je bila pri kraju, počeli su da se grade široki bulevari i zgrade, pa je grad poprimao urbanu formu. Festival je nastao kao logičan slijed – da se urbana upotpuni i kulturnom formom”, kazao je Milović, podsjećajući publiku u Dvorcu kralja Nikole na ljude koji su pokrenuli najveći festival pod Rumijom – Sloba Milatovića, Miloša Šuštera, Jusufa Kalamperovića, Dragišu Simovića, Vlada Gaževića, JovanaPavićevića, Marka Ostojića, Sava Lekića, Branku Nikezić, Boška Miloševića, VojaBanovića, Nikolu Stanišića… pa sve do mladih ljudi koji su se posvetili tom prvom ljetopisu.
“Nikada poslije te 1988. nije bilo tolikog prožimanja grada i festivala”, prisjetio se Milović koji je “od klinca koji je pomagao u nošenju scenografije za prvi Ljetopis, došao do toga da priča i radi na monografiji u čast festivala”.
I urednicima pozorišnog segmenta monografije, Milanu Vujoviću i Dragiši Simovića priča o festivalu budi drage i prijatne uspomene.
“Bez obzira što je prva trećina Ljetopisa bila u znaku teških devedesetih, i tada je kultura u Baru pulsirala, čini mi se da je baš u to vrijeme bila potrebnija i dragocjenija nego ikad. Tada je ‘Barski ljetopis’ imao dušu koja se mogla rukom opipati”, kazao je kooautor Monografije, ali i akter brojnih književnih i dramskih programa, Milan Vujović. Razgalio je Vujović publiku i sa nekoliko zanimljivih anegdota.
Neizostavni dio svih velikih kulturnih hronika, čovjek koji je govorio na književnim večerima, otvaranjima izložbi, glumio u mnogim predstavama, dio ove velike hronike kulture – Dragiša Simović, podsjetio je na ljude koji su, kako je naveo, stali iza projekta i pokrenuli “Barski ljetopis”, pa ga poslije “sačuvali” i napravili “lijepu crnogorsku priču kojom se ponose”.
Bivši direktor Ljetopisa, selektor njegovog likovnog i književnog programa, mr Milun Lutovac, bio je dio tima Monografije u svojstvu selektora književnog segmenta.
“Barski ljetopis je najmanje što zaslužuje grad u kojem su se stoljećima preplitale kulture i civilizacije, koji je iznjedrio poštovanja vrijedne stvaraoce i djela koja su izdržala sve probe vremena. Slušalac književnih programa je obrazovana i radoznala ličnost, kojoj je knjiga instrument i prijatelj u svakodnevnom radu i životu… Na odluku da dođe ispred Dvorca motivišu ga želja za druženje s knjigom i prijateljima, potreba za kulturnim dešavanjima, podrška autoru ili preispitivanje sopstvenih mogćnosti u vodama stvaralaštva”, kazao je, između ostalog Lutovac.
Selektorka likovnog programa dr Anastazija Miranović je podsjetila na kolege koji su svih godina bili urednici tog segmenta Ljetopisa- Koviljku Ćalasan, Vladimira Kasalicu, Miluna Lutovca, Petra Vujoševića, Naoda Zorića i pomenula izložbe i umjetnike koji su ostavili najveći pečat na taj segment.
Posljednje poglavlje Monografije je najšareniji, koncipiran tako da prožme sva prethodna poglavlja. U njemu se Željko Milović bavio fenomenologijom unutar “Ljetopisa”, opisivao je i upoređivao pojave, ljude i događaje, govorio o najupečatljivijeim, najkvalitetnijim i najkontroverznijim dešavanjima, osvrnuo se na dešavanja koja su bila van glavnih svjetala pozornice. Zato poglavlje i nosi simboličan naziv “Bio je Ljetopis, a na Ljetopisu…”.
Druženje aktera promocije i publike se nastavilo na koktelu, gdje su mnogi evocirali uspomene na 30 godina postojanja najveće kulturne manifestacije Bara.
“Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam prije 30 godina bio u prilici da budem jedan od utemeljivača ovog festivala, pa ova noć za mene ima posebno značenje. U tom vremenu, krajem osamdesetih godina, nije bilo nimalo lako pokrenuti jedan ovakav festival. Drago mi je što je on uspio da opstane ovoliko dugo i što i u ovom trenutku ima lijepu perspektivu”, rekao je Miloš Šušter, u vrijeme osnivanja predsjednik Izvršnog odbora SO Bar.
“Emocije naviru same od sebe ove prelijepe noći kada je jedno ovakvo djelo ugledalo svjetlost dana. Sa sjetom se sjećam onih vremena kada smo se u teškim uslovima borili za to da kultura ostane. I zaista mi je drago što je ‘Barski ljetopis’ svih ovih godina odolio zubu vremena. Mi ćemo se istinski i od srca truditi da tako bude i u narednom periodu”, rekao je Mićo Orlandić, dugogodišnji direktor Kulturnog centra.
